IZDVAJAMO

blagdan GOSPE OD ANĐELA,
PORCIJUNKULA - 02.08.

border=0


Svakim teškim grijehom zaslužujemo vječnu i vremenitu kaznu.
Oprost dobivamo u ispovijedi a vremenitu kaznu moramo odraditi ili otplatiti:
Ovdje na zemlji dobrim djelima, molitvama, pokorom...ili poslije smrti u čistilištu.

Sv. Marija Anđeoska
- Porcijunkula -

- Prorcijunkula je treća crkvica, koju je Franjo Asiški popravio nakon što je u crkvici sv. Damjana - s križa čuo riječ Kristovu: "Franjo idi i popravi moju kuću koja se ruši«.
Porcijunkula se nalazi izvan zidina grada Asiza, na ravnici pod brijegom. Danas je ta crkvica natkriljena veličanstvenom Ba­zilikom ispod čije se kupole nalazi ova mala crkva.
-Uz crkvicu Porcijunkulu, koja nosi naslov sv. Marije Anđeoske, ve­zani su mnogi događaji iz franjevačke povijesti, na­pose iz života sv. Franje. Ova crkva u Asizu mjesto je Franjine česte molitve, božanskog prosvjetljenja u kojem je spoznao na što ga Bog zove. Ona je mjesto izmoljenog Potpunog oprosta nazvanog "porcijunkulski", kojeg su pape proširile najprije na sve franjevačke crkve po svijetu, a po tom i na sve bazilike, svetišta, župne crkve i javne bogomolje, na 02. kolovoza - Dan posvete ove crkvice. Posvećena je Gospi od Anđela.
Uz ovu crkvicu bila je i prva nastamba Franjine braće, mjesto zborovanja tzv. kapitula Franjevačkog Reda i na koncu mjesto preminuća sv. Oca Franje.
GRIJEH i KRIVNJA - Jedna od temeljnih oznaka re­ligioznosti u svim narodima i kulturama svijeta jest čovjekova svijest o vlastitoj grješnosti i istodobno svijest o Božjoj svetosti.
Biblijski vjernik prosvijetljen Božjom objavom spoznaje da je grijeh:
- VRLO OZBILJNA I STRAŠNA STVAR,
- UVREDA NANESENA BOGU,
- NEPOŠTIVANJE BOGA,
- KRŠENJE BOŽJEG  ZAKONA,
- SUPROSTAVLJANJE BOŽJOJ VOLJI,
- čovjekov "NE'' izgovoren Bogu.

Grijeh je uvijek kakav god bio i kako god se zvao
ČINJENJE ZLA sebi i drugima.
Grijeh unosi NERED u čovjeka i u svijet.
Grijeh unosi NEMIR i korijen je svih nemira.
On je RANJAVANJE  duše i tijela.
Grijeh stvara DUG, kojeg treba otplatiti (v. Lk 12,59).

Nikako ne smijemo zaboraviti da grijeh ima i ove posljedice:

VELIKI ili TEŠKI raskida vezu s Bogom, ponovno uspostavlja neprijateljstvo s Bogom, "proizvodi" VJEČNU KAZNU, a to znači čini nas nesposobnima da postignemo vječni život.  

SVAKI pa i LAKI ili MALI grijeh povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja,          te se trebamo toga osloboditi odnosno očistiti na ovoj Zemlji ili u Čistilištu DJELIMA POKORE od tzv. VREMENITE KAZNE za grijeh.Te kazne ne smiju se gledati kao kazne, koje Bog dosuđuje nego kao posljedice, koje proizlaze iz same naravi grijeha kao zla. (v.Katekizam Kat.Crkve br.1472.).
PRIČA o GRIJEHU NE ZAVRŠAVA u ISPOVJEDAONICI!

Skrušena, valjana ispovijed donosi uvijek OPROŠTENJE
grijeha, ali ne oprašta (osim djelomično!) VREMENITU KAZNU za GRIJEH.
DUHOVNI UČINCI sakramenta Pokore (ispovijedi) jesu:
- pomirenje s Bogom i s Crkvom (br.1497.),
- otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima,      
- otpuštenje, barem djelomično,vremenitih kazni kao posljedicu grijeha,
 - mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha,
 - povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.
Treba imati na umu da rane (ozljede) koje grijesi nano­se trebaju vremena da zacijele (neke, nažalost, čitav život krvare!) da se red postupno unosi u nered, koji je grijehom nastao i da se puno dugova mučno i kroz dulje vrijeme "otplaćuje" smanjuje...
K tome štetu  (materijalnu ili duhovnu) treba sani­rati kolikogod je moguće, a to konkretno znači: vrati­ti dug, oklevetanom dobar glas,…itd.

Vremenitu kaznu za grijeh uklanjamo odnosno sma­njujemo u ovom životu:
- djelima kršćanske dobrotvornosti:
- djelima milosrđa,
- uslugama bližnjima,
- pokorničkim djelima,
- svojevoljnim odricanjima, žrtvama,
- strpljivim prihvaćanjem križa, bolesti, životnih nevolja,
- ispravljanjem nanesenih nepravdi, šteta,
- molitvama i pobožnostima.. a NAKON SMRTI: trpljenjem u čistilištu.

Među pobožnostima, koje su u funkciji opraštanja vre­menite kazne za grijeh posebno mjesto zauzimaju O P R O S T I, koje Crkva dijeli po ovlasti, koju je primila od samo­ga Krista kako stoji u Matejevu Evanđelju: "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa štogod svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima; a štogod odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima!" (Mt 16,19) i primjenjujući Kristove neizmjerne zasluge, zasluge BD Marije i svih svetaca.

U V J E T I koje treba ispuniti, da se dobije potpuni porcijunkulski oprost jesu:
- ispovjediti se i pričestiti se,
- pohoditi crkvu (od podneva 1.VIII - 2.VIII cijeli dan),
- i u njoj izmoliti VJEROVANJE i OČE NAŠ,
- izmoliti neku molitvu na nakanu Sv.Oca pape.

Samo ako ostajemo trajno na putu osobnog obraćenja, postajemo graditelji Isusovog Evanđelja, to je smisao porcijunkulskog oprosta.

Dragi župljani,

    kako ste mogli čuti da nam odlazi pater Franjo na župu u Ilok. Na naš zahtjev poslao nam je svoje "Oproštajne riječi" na koje možemo samo reći.

Još jednom veliko hvala, pater Franjo. Vjerujemo da ste mnogima nama bili na radost, poticaj, oslonac i savjet kako u našem duhovnom hodu tako i u svakodnevnim svjetovnim okolnostima.

Vaši župljani.


franjo_tomašević_1.JPG

 

Sestre i braćo!
Narod kaže: Što je bilo daleko, došlo je blizu! Nakon punih sedam godina provedenih u ovoj župi Presvetoga Trojstva prije nekog vremena zatražio sam premještaj, ali o tome nisam nikome govorio, dok ne dobijem službeno od Uprave Provincije. Međutim ipak se o tome govorilo...
U srijedu je došla  potvrda premještaja i zato ju želim odmah prenijeti. Dakle idem u Ilok za župnog vikara. To nije ništa neobično kod nas redovnika. To je i vama dobro znano.
Meni je osnovno i bitno da gdjegod dođem i kakvugod službu obnašam – budem svećenik i redovnik. Imali nešto veće od toga – biti svećenik i redovnik?! S tom željom i nakanom sam stupio u sjemenište – biti svećenik. Biti vjernicima na pomoć i utjehu u duhovnom pogledu. Taj primjer sam vidio u svom mjesnom župniku i to me privuklo, a ne neke vlasti i časti.
U ovom trenutku želim od srca zahvaliti svima, ali baš svima. Svi ste vi dali neki pečat, obilježje i prostoru crkve, i samostanu, što će se pamtiti, a to je pomoglo i pomaže i meni u izgradnji moje osobnosti.
Isto tako svaki je na svoj način bio pomoć i podrška u svim duhovnim, ali i materijalnim radovima. Dali bi se moglo toliko ostvariti i uraditi da nije bilo suradnje i angažiranja?! Teško je sve u kratkom vremenu nabrojiti. Usput rečeno: tolika angažiranost u prvim pričestima, krizmama, klanjanjima, danonoćnom čitanju Biblije, živim jaslicama, križnim putovima, hodočašćima, Tijelovskim procesijama, adventskim vijencima, pisanicama, Izložbe, toliki koncerti u crkvi i samostanskom kvadratu...  temeljita obnova samostanskog prostora,  namještaj u ovom svetom prostoru (podij, oltar, ambon, klupe uza zid...), prostori naših okupljanja - dvorane, prostor karitasa, u doradi Lauretanska kapela... tu se vidjela i osjetila povezanost i ljubav jednih prema dugima i tim prostorima... 
Ne bih išao u daljnja nabrajanja. Želim samo reći: hvala Bogu, hvala vama uz iskrenu molitvu da se suradnja nastavi i sve više usavršava.
Moram i to istaknuti da odlazim sretan, ponosan, zadovoljan i ispunjen – zahvaljujući svima vama, kao i onima koji danas nisu ovdje. Ipak bi se posebno zahvalio svojoj subraći i časnim sestrama, koji sada djeluju u samostan i župi, kao i onima koji su bili u proteklom mom vremenu. Sigurno naša suradnja i međusobna podrška je bila i vama poticaj na suradnju i angažiranje. Želim da se tako nastavi.
Također želim istaknuti da čovjek, koji radi i griješi, pa ovom zgodom molim da mi se oprosti. Namjerno nikoga nisam želio uvrijediti, ražalostiti, ali se možda tako doživjelo i shvatilo. Ponekad i u mom nastupu. Zato još jednom molim da mi se oprosti. Želio bih i bilo bi mi jako drago da i nakon mog odlaska ostanemo jedni drugima u lijepoj uspomeni i da se molimo jedni za druge. Molitva ima veliku moć.
Ja ću u nedjelju 26.07. otići na odmor i nakon odmora preseliti se u Ilok.
Na moje mjesto za župnika dolazi p. Krunoslav Albert. Krunoslav je ime, a Albert prezime. Vidjet ćete da je i tjelesno i duhovno snažan. I siguran sam da će se dobro i brzo snaći, zahvaljujući i vama, jer ja i svi patri do sada, kao i časne sestre, imamo to iskustvo. I zato ga već sada preporučam u vaše molitve i žrtve i veliku suradnju.
Molim Božji blagoslov za sve vas i obećavam molitvenu podršku – imat ću vremena, za molitvu, pogotovo u godišnjem odmoru, a želim i molim da se i vi mene sjetite u svojim molitvama.
Uvijek zahvalni Bogu i ljudima
p. Franjo

PITANJA KOJA SE TIČU SVAKOGA

Imam li hrabrosti ‘zaprljati ruke’ i približiti se onima koje društvo isključuje?

Papa Franjo

Foto: Radio Vatikan

Kršćani se trebaju približiti i pružiti ruku onima koje društvo isključuje, kao što je Isus činio s marginaliziranim ljudima svojega vremena. To Crkvu čini istinskom zajednicom – istaknuo je papa Franjo na svetoj misi u kapeli Doma sv. Marte.

Prvi koji je „zaprljao ruke“, približivši se isključenima svojega vremena bio je Isus. „Zaprljao“ je ruke, primjerice, dotičući gubavce i liječeći ih. Time je poučio kako Crkva ne može biti istinska zajednica bez bliskosti.

Komentirajući evanđeoski odlomak o Isusovu izlječenju gubavca, Papa je istaknuo da je takva osoba u očima zakonoznanaca bila nečista. Guba, primijetio je, bila je doživotna osuda, a izliječiti gubavca bilo je jednako oživljenju mrtvaca. Stoga su osobe koje su bolovale od gube bile marginalizirane. Isus, naprotiv, pruža ruku isključenomu i pokazuje temeljnu vrijednost bliskosti.

Bez bliskosti nema zajedništva; bez bliskosti se ne može izgrađivati mir ni činiti dobro. Isus je bolesniku mogao samo reći: „Ozdravi!“; ali je izabrao približiti mu se i dodirnuti ga; učiniti više. Onoga trenutka kad je Isus dodirnuo nečistoga, i sam je postao nečist. To je Isusovo otajstvo: uzima na sebe naše nečistoće. Kako ističe sv. Pavao: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, već je ponizio sam sebe“. Drugdje apostol kaže „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas učini grijehom“. Kako je objasnio Papa, Isus je postao grijehom, marginaliziran, uzeo je na sebe nečistoće kako bi nam se približio.

Isus bivšeg gubavca upozorava da nikome ne govori o izlječenju, već da se „prikaže svećeniku i prinese dar po Mojsijevu propisu, njima za svjedočanstvo“. To Isus čini zato što mu je, još više od izlječenja, od temeljne važnosti uključivost. Kako je rekao Sveti Otac, često je vrlo teško učiniti dobro, a da ne zaprljamo ruke. A Isus ih je zaprljao. Osim toga, Isus uključuje gubavca koji je dotada bio isključen iz društva. Isus nikada nikoga ne marginalizira, već marginalizira samoga sebe kako bi uključio one koji su na rubovima, kako bi svojim životom uključio nas, grješnike.

Papa je istaknuo zadivljenost koju je Isus izazvao svojim riječima i djelima. Koliko je ljudi u povijesti, a i sada, koji slijede Isusa jer su zadivljeni njegovim govorom – upitao je Papa. Koliko je pak ljudi koji promatraju izdaleka i ne razumiju ili ih ne zanima. Koliko ljudi gleda izdaleka sa zlobom u srcu, koji žele Isusa iskušati, kritizirati ga i osuditi. A koliko je onih koji se drže daleko jer nemaju njegovu hrabrost, ali se žele približiti! U tome slučaju, Isus prvi pruža ruku. Postao je jedan od nas; prema Papinim riječima, „grješnik poput nas, ali bez grijeha, no zaprljan našim grijesima. To je kršćanska bliskost“.

Lijepa je to riječ, bliskost – i poziva nas na ispit savjesti: znam li se približiti osobama? Imam li snage i hrabrosti dodirnuti marginalizirane? To su pitanja koja se tiču i Crkve, župā, redovnikā, biskupā, svećenikā; svih – ustvrdio je na kraju papa Franjo.

Radio Vatikan | Bitno.net