Sprovodi

 

Kršćani imaju pravo na kršćanski sprovod. Što se podrazumijeva pod „kršćanin“? Da je aktivni član svoje kršćanske zajednice. Da redovito ide na svetu misu i prima sakramente (osim ako je rastavljen ili crkveno gledano živi nedopustivu vezu). Moramo znati u smrtnoj opasnosti i u teškoj bolesti, kada je čovjek na samrti, padaju "sve ograde" tako da se i takav može i treba pomiriti s Bogom u sakramentu ispovijedi, pričesti i bolesničkom pomazanju. Zaista je čudno da tražimo svećenika da prisustvuje sprovodu, a dotični nije nikakvu vezu imao sa svojom župom i svećenikom, pa ni onu najminimalniju blagoslov kuće ili stana.
A što se tiče primanja sakramenata? Kako čudne izjave znamo reći:„Znate naglo je umro!“ Ili:„Nismo računali da će umrijeti?“ Ili:„Znate on/ona  se bojao(-la)  smrti!“ Svaka je smrt nagla. I nije riječ o primanju sakramenata na samrti, nego što se neke osobe godinama ne ispovijedaju, a tvrdit će se: Kako su veliki kršćani i da vjeruju u Boga! Po čemu se to dokazuje „veliko“ i „vjera“?
Ipak, ne želimo nikome uskratiti kršćanski sprovod, ali o svemu ovome treba dobro promisliti. Mi smo djeca Božja. Koje dijete se boji doći kući svojim roditeljima?
Prije nego dolazite prijaviti smrt voljene osobe u župni ured - sve potrebito sredite u poduzeću Zelenilo, jer mi ne određujemo vrijeme sahrane. Izbjegavajte dolaženje nedjeljom da se upiše sahrana, jer tada su svete mise i svećenici trebaju pripremu za misno događanje.